Gradska knjižnica i čitaonica Vinkovci

Vinkovčanin koji je stekao slavu boreći se u ringovima Japana i SAD – a. Rođen 10. rujna 1974. u Vinkovcima. Osmogodišnju  je školu završio u Privlaci 1989 godine. Iste godine upisao je vinkovačku Gimnaziju. Treći je razred, za vrijeme Domovinskog rata, pohađao u Varaždinu. Maturirao je 1993. u Vinkovcima. Nakon završene gimnazije odlazi u Zagreb na Policijsku akademiju. Radio je u specijalnoj policiji, ATJ Lučko(1)  i zbog toga je dobio nadimak Cro Cop.
Borilačkim se vještinama ozbiljnije počinje baviti za vrijeme boravka u Varaždinu gdje Mirko Filipović trenira karate. Nakon toga kratko, ali uspješno se bavi boksom(2).
Kickboxingom se počinje baviti 1996. godine kada nastupa na K – 1 Grand Prixu i u prvoj borbi pobjeđuje favoriziranog Jeroma Le Banera(3).  K – 1 karijera Mirka Filipovića  trajala je do 2001. godine. U tome je razdoblju nanizao pobjede nad velikim borcima kao što su: Mike Bernardo, Musashi, Sam Greco, Mark Hunt, Remy Bonjaski, 162 kg težak Amerikanac Bob Sap i trostruki osvajač K – 1 turnira Peter Aerts. Jedini borac kojega Cro Cop nije uspio niti jednom pobijediti pa ga je i sam Mirko Filipović jednom prilikom nazvao crna mačka je Ernesto Hoost od kojeg je gubio u tri navrata. Jedan je od poraza bio upravo u finalu K – 1 Gradn Prixa kada je Filipović u borbu ušao sa slomljenim rebrom, što je Hoost tijekom borbe otkrio te je znao iskoristiti protivnikovu ozljedu pa je Filipović unatoč boljem početku i dominaciji u borbi poražen.
Kako na borilačkim natjecanjima postiže sve bolje rezultate, sve se više posvećuje športu, izostanci s posla rezultiraju sporazumnim raskidom ugovora s Ministarstvom unutrašnjih poslova Republike Hravatske 2000.  godine(4).
U Japanu je stekao veliku popularnost, kao i u Europi i Hrvatskoj.
Nakon K – 1 karijere slijedi možda i najuspješnije razdoblje Filipovićeve karijere. Prelazi u Pride, organizaciju mješovitih borilačkih vještina. Prvu borbu i veliku pobjedu ostavaruje nokautiravši favoriziranog Japanca Fujitu koji je prije borbe izjavio kako će se iseliti iz Japana ukoliko izgubi od Filipovića.
Uz nekoliko poraza, Filipović je i ovdje imao niz pobjeda te se u dva navrata borio za naslov svjetskog prvaka. 2003. godine Filipović nesretno gubi od Brazilac Minotaura. Drugi puta se borio za naslov 2005. godine kada na bodove gubi od nepobjedivog Rusa Fedora Emilianenka. 2006. godine,nakon tri poraza u borbama za tron, Mirko Filipović konačno osvaja jedan od pojasa. Bio je to pojas pobjednika Grand Prixa kojeg je osvojio pobjedivši  brutalnim nokautom najomraženijeg mu protivnika Brazilca Wanderlija Silvu – Ludog Psa, a zatim i Amerikanca Josha Barnetta.
Nakon Pridea Filipović prelazi u UFC - američku organizaciju slobodnih – mješovitih borbi u kojoj još uvijek nastupa. U UFC – u je ostvario nekoliko pobjeda, ali i neočekivanih poraza te još uvijek nije dobio priliku boriti se za naslov.
Treba naglasiti kako je Mirko Filipović ostao vezan za Slavoniju i Vinkovce. Čak je zabilježio i nekoliko nastupa za HNK Cibaliju. Isto tako valja reći kako je Filipovićeva ulazna pjesma Wild Boys, no pamti se i  ulazak uz pjesmu Dođi  u Vinkovce, vinkovačkog glazbenika Shortya.
O njegovoj popularnosti dovoljno govori činjenica da je u Japanu bio primjeljen i kod tadašenjeg premijera Junichira Koizumija.
Snimio je cijeli niz reklama u Japanu, film Ulitimate Force, a u Vinkovcima i Privlaci ga je posjetio svjetski poznati glumac Jean Claude Van Dame.
Kao popularna ličnost u Hrvatskoj Mirko Filipović je prihvatio i politički izazov. Ponudu SDP-a da na parlamtentarnim izborima 2003. sudjeluje na njihovoj izbornoj listi nije odbio. Kao treći na izbornoj listi za grad Zagreb ušao je u Hrvatski državni Sabor(5).
Nekoliko je puta proglašavan za najboljeg športaša grada Vinkovaca. 2002. je dobio Prigodnu nagradu MUP – a Repbublike Hrvatske za za izuzetne međunarodne športske uspjehe kroz koje je promicao i Hrvatsku i Ministarstvo unutarnjih poslova, svugdje ističući svoju pripadnost specijalnoj policiji MUP-a, kako na mečevima tako i na novinarskim konferencijama noseći hrvatsku policijsku odoru(6).

Tihomir Marojević,

rujan, 2010.

NAVODI:

 

IZVORI:
•Ministarstvo dodjelilo Prigodne nagrade. URL: http://mup.hr/696.aspx ( 1. 9. 2010.)
•Mirko Filipović. URL: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Mirko_Filipovi%C4%87&oldid=2577327 (1.9.2010.)
•Šalić, Tomislav. Vinkovački leksikon. Vinkovci : vlast. nakl., 2007.
•Šarčević, J. Mirko Filipović Cro Cop. URL: http://www.povijest.net/sadrzaj/zivotopisi/hrvatske-licnosti/55-mirko-filipovic.html (1.9.2010.)